Važnost glazbe u hrani
Od Vivaldija do Casha, od Hellbacka do Imamovića, svi imamo svoje glazbene favorite za ritual kuhanja. Zašto nam je bitan taj beat dok kuhamo kod kuće, iskreno ne znam, ali možda iz razloga jer nas glazba, kao i hrana — hrani emocijama.
Jutro je, ustajem se, palim računalo, čekam da se odvrti taj login i da se upali Spotify, stišćem ⏯ tipku i nastavljam slušati svoju omiljenu playlistu ili album na kojem sam stao sinoć.
Dok sjedam u auto i odlazim na posao, mobitel se spaja i nastavljam slušati glazbu dok promatram kako prolaze sela, škanjce u lovu na voluharice i kako u daljini iz žita vire glave srna i srndaća.
U pozadini svira obrada Stingove Hung my head od Johnny Casha, a ja po obzoru slavonske ravnice tražim usamljenog jahača iz pjesme.
Iako pjesma nosi tešku emociju, uživam u slušanju i proživljavam sudbinu glavnog lika.
Dolazim na posao, uštekavam slušalice u laptop i nastavljam s glazbom dok se vrti novi album Amire Medunjanin For him and her, posljednje **remek-djelo i omaž Silvani Armenulić i Tomi Zdravkoviću.
Na putu kući, nakon cijelog dana obavezno održavam glazbeni yin yang. Smatram da je to bitno u slušanju, kao i kuhanju — imati kontrast. Nježno suprostaviti hrskavom ili ljuto slatkom. Iz tog razloga kreće Hellback koji me uvijek natjera da razmišljam o životu, i nakon toga zavrtim po glavi što bih mogao skuhati za večeru.
Prije nego krenem kuhati, uzimam mali prijenosni zvučnik koji stoji na polici među začinima i iz njega sipam jedan od najboljih začina — glazbu.
Dovoljno je da me prati u pozadini, ne moraju prozori vibrirati, niti biti preglasno. Uz ritam je lakše sjeckati, miješati i kretati se po kuhinji.
Klasik uz koji obožavam kuhati jesu Vivaldijeva Četiri godišnja doba. Ovisi o sezoni naravno — sada je proljeće i izuzetna je radost kupiti, ili ubrati, nešto domaće iz vrta.
Pripremiti domaću tjesteninu uz Proljeće je odličan osjećaj.
Šaka tikvica, mladog luka, koji češanj češnjaka, malo odliti iz čaše bijelog vina, pokoja cherry rajčica, maslinovo ulja, bosiljak i parmezana.
Sasvim dovoljno, jednostavno i vrlo ukusno da bismo bili zadovoljni.
Zašto spajati glazbu i hranu?
Dok slušamo glazbu, naš mozak odrađuje jednu prekrasnu kemijsku reakciju koja igra ključnu ulogu u raspoloženju. Znanstvenici s Goldsmiths Collegea sa Sveučilišta u Londonu otkrili su da slušajući glazbu lučimo dopamin, ili hormon sreće, u mozak.
Identična reakcija događa se i prilikom kuhanja. Mirisi, okusi i boje stvaraju emociju koja nas doslovno tjera da uživamo u hrani.
A esencija dobre kućne hrane leži u ugodi. Ona se preljeva, vibrira — baš kao i note, riffovi, blast beat dok bubnja Commando na nekom klasiku tipa Fear of Napalm od Terrorizera — i sipa emociju iz nas u jelo koje ćemo servirati sebi i ukućanima.
Simple enough — domaća proljetna **pasta
Energija s kojom radimo stvari je najbitnija — bilo to kuhanje, posao koji radimo, pisanje, fotografija, trčanje ili nešto deseto što nas čini sretnim — ona je glavni začin zbog kojega se konstatno vraćamo po taj okus.
Pjesme koje nisu stale, a trebale su
Because, GZA
https://talog.bandcamp.com/album/ona-kojoj-tama-se-klanja
Extra
https://open.spotify.com/playlist/4ALQNIT7IutRfSNTkrx3g0?si=A2j83sh1TuiTL7_VkLlGkQ